Bože, tako ti Tvog Poslanika i njegove časne porodice, pomozi nam da budemo od spašenih na sudnjem danu, i podari nam snagu da budemo put upute ostalim ljudima!
Nehdžul-belaga
je skup govora i pisanih tragova Predvodnika bogobojaznih Imama Alija, a. s.,
koji su podjeljeni u tri grupe sljedećeg sadržaja:
a) 242 govora;
b) 78 pisma i
c) 489 izreka.
Pisac i sakupljač ovog dijela je sejjid Raziistaknuti učenjak četvrtog hidžretskog stoljeća. Njegova
zasluga je u tome što je ove govore i pisane tragove izvukao iz
različitih knjiga i selektirao ih, kao što i sam reče u uvodu na
Nehdžul-belagu: “I pored svega ovoga ja ne tvrdim da sam stekao uvid u sve
govore Imama Alija i da nisam ništa propustio, kao što i ne smatram
dalekim od istine da je veličina onoga što nije stiglo do nas
više od onoga što jeste”.
Također i Mas‘udi, koji je umro trinaest iličetrnaest godina prije rođenja sejjid Razija, kaže sljedeće
u knjizi Murudžul-zeheb: “Govori Zapovjednika vjernika koje citiraju
hatibi i književnicu broje oko četri stotine i osamdeset.” Preme tome
ono što je prenio sejjid Razi predstavlja pola hutbi od Imama Alija. U
svakom slučaju, ono što se može zaključiti iz ovoga govora,
jeste da ovo veliko dijelo, koje je potaklo hvalu svih iskrenih naučnika
svijeta, kako muslimana tako i nemuslimana, i ujedno ih ostavilo zapanjenim,
predstavlja tek mali odraz njegovih zapisa, govora i misli. Druga stvar koju
treba dodati jeste da ova knjiga iako se već četrnaest stoljeća
izučava na univerzitetima čovječnosti, podvrgnuta dubokim
analizama, i pored toga što je do sada napisano tri stotine komentara i
prevoda na različitim jezicima, ali još uvijek onako kako bi trebalo
nije shvaćena.
Razlozi koji su dali posebnu vrijednost ovoj knjizi, kakokod muslimanskih učenjaka tako i kod nemuslimana, su sljedeći:
1) istaknuta ličnost Imama Alija, a. s., i njegovasveobuhvatnost u vrlinama, što se očitava u njegovoj riječi,
daje posebnu vrijednost Nehdžul-belagi. Ovom prilikom prenijet ćemo
samo neke izjave muslimana i nemuslimana:
a) u vezi sa mnoštvom vrlina Imama Alija
Hafiz koji je jedan od velikana ehli-sunneta, kažesljedeće: “O Aliju se ne može govoriti. Međutim, ako bi trebalo
ispunitu njegovo pravo, rekli bi pretjeruješ, a ako se to ne učini
bila bi nepravda prema njemu”,
Halil Nahvi jedan drugi velikan ehli-sunneta kaže:“Šta da kažemo o ličnosti čovjeka čije su vrline
porekli prijatelji i neprijatelji. Prijatelji iz straha, a neprijatelji radi
zavist, a i pored toga svijet je ispunjen njegovim vrlinama”,
Ahmed ibn Hanbel o vrlinama Alija, a. s., kaže:“Vrline koje su spomenute o Aliju u predajama od Poslanika, s. a. v. s., ni o
jednom ashabu nije preneseno” ;
b) znanje Alija, a. s.
Sukladno Poslanikovim predajama svih pravaca u islamuImam Ali je označen nejučenijim u sunetu i Kur’anu. Pisac
Jonaabiol-movade u četrnaestom podjeljku 61. strane ove knjige prenosi:
“Rekao je Poslanik, s. a. v. s.: ‘Najučeniji od mog umeta poslije mene
jeste Ali ibn Ebi Talib.’ ” Ili, kako je preneseno u Mostedrikol-sahihejn i
Esedol-gabe da je rekao Poslanik: “Ja sam grad znanja, a Ali je njena kapija.”,
kao što je preneseno i od samog Imama Alija u knjizi Jonaabiol-movade:
“Zaista Poslanik me je poučio hiljadu vrata znanja, dok svaka od njih
otvara drugih hiljadu vrata i sve tako hiljadu po hiljadu dok nisam naučio
sve ono što je bilo i što će se desiti do Sudnjega Dana.
Naučio sam uzroke belaja i nedaća i razlučivanje istine od
neistine.” Također, on sam, u jednom svom govoru kaže: “Pitajte me
prije nego što me izgubite, jer, tako mi Onoga u čijoj je ruci moja
duša, nećete me pitati ni očemu, od sada pa do Sudnjega Dana, a
da vas neću obavjestiti o tome.”
Opsežnost i veličina znanja Imama Alija jetakva da su to bezbroj puta priznali i nemuslimanski naučnici kao što
je i kršćanin po imenu Nosisijan rekao: “Ako bi i danas Imam Ali,
ovaj veliki i vješti govornik, popeo se na mimber kufske džamije
vidjeli biste kako naučnici iz cijelog svijeta hrle da se okoriste ….
U prilog tome da je znanje Imama Alija, također,obuhvatalo i Časni Kur’an navodimo sljedeće Poslanikove riječi:
“Ali je sa Kur’anom i Kur’an je sa Alijem. Ovo dvoje se nikada neće
odvajati sve dok ne dođu meni kod Kevsera.” Ova predaja, ustvari, ukazuje
na činjenicu da je Imam Ali Kur’an koji govori tj. on je taj koji
obznanjuje znanje Kur’ana dok je sam Kur’an nijem.
Imam Ali sam, u sljedećem govoru izNehdžul-belage ukazuje na ovu zbilju: “Gdje su oni koji su tvrdili da su
duboko upućeni u znanje, mimo nas, lažući i čineći
nepravdu nama, iako nas je Allah visoko uzdigao a njih ponizio, nas obdario a
njima uskratio, te nas uveo a njih istjerao. S nama se traži uputa, a
sljepilo otklanja.”
Rezime
Nehdžul-belaga jedan je od odraza znanja ImamaAlija, a. s., koja:
a) obznanjuje ličnost i znanje njegovo;
b) i predstavlja prozor ka značenjima i tajnamakur’anskog znanaj.
Nehdžul-belaga
je dijelo koje sa stanovišta retorike, stiliziranog izričaja i
rječitosti zauzima vrhunsko mijesto u svijetu književnosti. Sam Imam
Ali o tome kaže: “Mi smo predvodnici govorništva, drvo njeno je u
nama pustilo korjenje, a grane njegove nad nama su se nadvile.”
Ovom prilikom navest ćemo samo neke od izjavamuslimana i nemuslimana u pogledu naše teme.
1) Govori muslimanskih učenjaka
Mnogi naučnici svih islamskih pravaca,mu´tezilije, hanefije, šafije, hanbelije, malikije bile su upoznati sa
govorima Imama Alija. U svojim djelima iskazivali su svoju oduševljenost i
navodili razloge nadmoćnosti njegovog govora.
a) Džahiz, učenjak ehli-sunneta preminuo 255.god. po hidžri, kaže: “Ali ibn Ebi Talib, neka mu Allah oplemeni
lice, poslije Poslanika, s. a. v. s., bio je najučeniji, najrječitiji
i najskromniji,..., i poslije Poslanika on je predvodnik svih arapa govornika.”
b) Allame Ibnol-Džavzi, preminuo 567. god. pohidžri, kaže: “Gospodar je podario takvu moć govora Aliju kojom
je uspio na jednom mjestu da objedini i slatkoću i slanost, da
izmješa ljepotu i retoriku...Velikane je primorao da priznaju svoju slabost,
otišavši daleko ispred svih učesnika nadmetanja. Govori Alija,
koji su prosvjetljeni svjetlom poslanstva, umove ostavlja zadivljenim i
zatečenim.”
c) Muhamed ibn Talhe Šafei kaže: “Elokvencijase pripisuje Aliju dok rječitost izvire iz njegova bića. Retorika se
crpi iz njegovih riječi. Nauka ma´ani i bijan su blagodat koja kao neko
drag opstoji u njegovom biću.”
Snaga Imama Alija u govorništvu je tolika da je ineprijatelje njegove primorala da mu to priznaju. Primjerice, kada je Mahkan
ibn Ebi Mahkan napustio Alija, a. s., otišavši Muaviji,
želeći da ga udovolji rekao sljedeće: “Dolazim ti od
najnerječitije osobe.” Ova njegova izjava je bila toliko smješna i
očigledna laž da mu je i najvećeg neprijatelja stavila u njegovu
odbranu rekavši: “Teško tebi, pripisuješ Aliju slabost govora.
Kurejš prije Alija nisu bili upoznati sa elokvencijom. Ali je bio taj koji
ih je tome poučio.”
Šejh Muhamed Abduh, vrhovni muftija u Egiptu, usvom komentaru Nehdžul-belage piše: “Jasno je, da je predvodnik
vlasti razuma, rječitosti, junak stilistike i elokvencije Ali ibn Ebi
Talib... Nehdžul-belaga u kojoj su skupljene sve tehnike govora i ni jedan
cilj od ciljeva govorništva nije izuzet.”
Ibn Ibnl-Hadid, poznati učenjak ehli-suneta, nakonšto biva zadivljen riječima Imama Alija kaže: “Ako bi se svi
govornici i poznavaoci govorništva sakupili na jedno mijesto i tom
prilikom im budu predočeni Alijini govori, bilo bi dostojno da svi
učine sedždu naspram tih riječi isto kao što čine
sedždu kod ajeta za sedždu.”
Ali El-Džundi direktor Fakulteta nauka u Kairukaže: “Čitanjem Nehdžul-belage jedna posebna vrsta muzike
dodiruje dubinu ljudskih osjećja. Sa stanovišta uređenosti i
rime riječi, ovo dijelo se može ubrojiti u pjesnička dijela.”
2) Govori nemuslimanskih učenjaka
a) Kršćanski učenjak profesor Amin Nahliu odgovoru osobe koja ga je zamolila da odabere sto izreka iz
Nehdžul-belage, kaže: “Kako da odaberem između stotine dragulja
sto izreka. Ja, koji sam nemoćan samo jednu da izaberem. Ovaj posao je kao
odabiranje jednog rubina između mnoštva drugih. U svakom
slučaju, ja sam uradio taj posao, dok su mi ruke oprezno prevrtale
svjetleće rubine, a oči ostale zasljepljene njihovom
svjetlošću. Ne možeš vjerovati, zbog zbunjenosti i
začuđenosti prilikom odabira svake riječi koja me je obuhvatla,
sa kakvom sa teškoćom izvlačio svaku rečenicu iz ovog
rudnika rječitosti. Uzmi ovih sto izrekaa i znaj da su one zrake
svjetlosti rejčitosti i stilistike.
b) Poznati kršćanski pisac i književnikDžordž Džordak kaže: “Da li ste se u istoriji Istoka sa
nečim sličnim susreli kao što je Nehdžul-belaga?
Nehdžul-belaga, koja nudi znakove o misli, mašti i osjećajima, i
sve dok postojao čovjek i njegove misli, mašta i osjećaji, ona
je sklopila vječni savez sa izoštrenim osjećajem ljepote i
književne umjetnosti... Nehdžul-belaga je predivan govor kojem drugi
ne dosežu. Dio je jedne objave! Neraskidiva je veza sa temeljima ljudskog
adaba, do te mjere doseže vrhunac da su u vezi sa njom rekli: ‘Govor
niži od riječi Božije, a viši od govora čovjeka’. ”
c) Poznati kršćanski pisaci i pjesnik BulesSelame kaže: “Poznata knjiga Nehdžul-belaga je vječno dijelo
koje potiče čovjeka da se upozna sa uzvišenim mislima Ali ibn
Ebi Taliba. Nijedna knjiga nije viša od nje, osim Kur’ana.”
Čevrta
osobina Nehdžul-belage koja daruje posebnu vrijednost ovoj knjizi zbog
koje su je i nazvali bratom Kur'ana njena je sveobuhvatnost, raznovrsnost i
bogastvo tema. Nema sumnje onda kada je Poslanik, s. a. v. a., sebe uporedio sa
gradom znanja a Imama Alija, a. s., njenom kapijom da je bilo u značenju
da se ljudi okoriste poslanikovim znanjem koje je obuhvatalo znanje Kur'ana i
suneta, nakon njegove smrti od Alija, a. s. Sukladno tome ovo značenje
treba da se i manifestira u društvu poslije njegovog preseljenja.
Također nema sumnje da znanje Imama Alija i pored toga što treba da
se manifestira u društvu također treba biti takvo da njegovi
savremenici kako učenjaci tako i običan puk bude zadovoljen i da se
okoristi njime poslije poznatog poziva upućenog svima “pitajte me prije
nego što me izgubite”, jer u suprotnom svako bi mogao narod izazvati ovim
pozivom, a sigurno je da učenjaci u svim vremenima ne bi ovakav izazov sa
svojim mnoštvom različitih pitanja prošli olahko.
S drugestrane vidimo da ljudi koji su postali poznati kao naučnici pisajući
mnoga dijela bilo da su posjedovali mišljenja po pitanjima ekonomije,
politike, psiholigije, sociologije i drugih nauka ili u najmanju ruku samo
nekim od njih, sigurno je da su u nekim temama bili upućeniji i jači
a u drugim slabiji. I pored ovoga malo je knjiga koje su pokušale
odgovoriti na sve potrebe čovjeka i društva.
Ova izvanredna osobina može se naći samo unebeskim knjigama čiji je savršen primjer neiskrivljeni Kur'an ili u
sunetu Poslanikovom čije znanje također obuhvata i znanje Kur'ana.
Međutim Imam Ali čije se srce napojilo sa čistog izvora znjanja
Poslanikovog i Kur'ana uspio je to znanje i pored njegove raznovrsnosti da
prezentuje u svojim govorima. Upravo zbog ovoga Nehdžul-belega objedinjuje
takvu sveobuhvatnost u sebi da muslimani poslije Kur'ana ne mogu naći
knjige takve osobine.
· Govori u Nehdžul-belagi su takve izrazitestilistike da su natjerali najveće književnike arapskog jezika bilo
da su muslimani ili nemuslimani, prijetelji ili neprijatelji, na izraze
divljenja.
· Pitanja filozofije su takva kao da govori većifilozof i od samog Ibn Sine.
· Irfanski govori su takvi, misliš da ih izgovaraistaknutiji gnostik od Mevlane ili Ibn Arebija.
· Epski i ratni govori su takvi kao da su izašliiz usta vječnog borca za slobodu.
· Njegovi moralni savjeti i mudrosti su kao govorjednog zahida koji je potpuno napustio svijet.
· Njegova politička pisma još uvijekzadivljuju političare, zašto da ne kada su najbolja pravila
upravljanja društvom i politike rečena lijepim stilom.
· Fakihi istražuju pitanja Božijeg zakona.
· Psiholozi izvlače svoje koristi iz nje.
· Ekonomisti principe u njoj predočene prihvatajukao svoje glavne smjernice.
· Teolozi traže u njoj tumačenje objave.
· Dok sociolozi istražuju uzroke i principespoznaje društva.
Ukratko, od istaknutih osobenosti Nehdžul-belage skojom se suočavaju svi njeni čitaoci u prvim trenucima jeste njena
sveobuhvatnost i neobična raznolikost, do te mjere da čovjek ne
može vjerovati da jedna ličnost može sve ove izmjerene lijepe i
precizne govore sakupiti u različitim temama, čak šta više
nekada i u potpuno oprečnim. Sigurno je da ovaj posao nije moguć osim
Imamu Aliju čije je srce riznica Božijih tajni i more znanja.
Sada da bi smo bolje stekli uvida u sveobuhvatnostNehdžul-belage ukazat će mo na općenite smjernice tema kojim se
Nehdžul-belaga bavi. Iako je ovaj posao obavljen u nekoliko
specijaliziranih knjiga i tom prilikom izbrojano desetine hiljada tema
međutim njene općenite smjernice mogu se prikazati ukratko na
sljedeći način:
1) Teologija
a) Tevhid i atributi Božiji; Božije znanje,mudrost i moći; meleci; određenje itd.
b) Poslanstvo i objava; poslanici, imamat i hilafet.
c) Proživljenje, kaburski azab, posljednjevrijeme, Rog, Sirat, Obračun, Džehennem i Džennet.
d) Stvaranje čovjeka, usavršavanje čovjeka,nagoni i fitret, Ruh, Šejtan, Eđel, smrt.
2) O Kur’anu i kur’anskim naukama, razumjevanje itumačenje ajeta
3) Savjeti i mudrosti kao i moralne osobine:strpljenje, hrabrost, bogobojaznost, čednost, postojanost, uzvišene
ambicije, volja, promišljanje i prihvatanje pouke, sloboda,
očišćenje nefsa, pokuđenost srđbe, zabrana hvaljenja,
oholjenje, laž, nepravda, dvoličnost i dr.
4) Pitanja Kelama, razuma i filozofije.
5) Rasprave irfana i osvjedočenja, o srcu,duhovnom putovanju, sjećanje na Boga, duhovnosti, pokajanju, traženju
oprosta i dovi.
6) O pitanjima vjerskih propisa kao što su namaz,post, hadž, džihad, naređivanja dobra i odvraćanje od zla,
zekjat, kamata, zelenaštvo, nedozvoljen imetak, krađi, sadaki,
kaznama, ubistvo, propisi rata, nasljedstvo, svjedočenje, propisi
žena i dr.
7) O filozofiji i povodima propisa.
8) Pitanja politike a posebno o njegovoj ličnojpolitici upravljanja društvom znači upravo onaj iskreni metod bez
prljavih prevara metod od kojeg on nije bio spreman ni pokoju cijenu da napusti.
9) Pitanja društva kao što su smutnje udruštvu njeni uzroci i učinci; jedinstvo i razjedinjenost, i njhovi
učinci; dostojanstvo i snaga društva; poniženje i podjarmljenost
društva; osnovni principi pravednosti i jednakost, pitanja društva
svojstvena njegovom vremenu.
10) Pitanja prava kao što su uzajamna pravavladara i podanika i druga različita prava koja postoje u društvu.
11) Pitanja vojske kao što su džihad i ratniprincipi.
12) O znanju i njenoj važnosti
13) Na području pitanja prirodnih nauka, bićakao što su tajne u njihovom stvaranju, biljki, nebeskih tijela kao i o
mineralima.
14) O istoriji Poslanika, s. a. v. a.,
15) O vjestima u budućnosti koje je prenjeo odPoslanika, s. a. v. a., kao što su budućnost Basre, Kufe, smutnji
Zendž, diktatorizmu Abdul-Malika, Hadžadža i svršetku
Umeja.
U svakom slučaju, iako su navedene teme općesmjernice Nehdžul-belage međutim sve njene vrijedne teme se ne mogu
ograničiti samo na njih. Zbog toga još uvijek istraživači
čine napore da izvuku iz tekstova sve suptilinije teme kojom se bavi
Nehdžul-belaga.
6-
Upotrebljivost Nehdžul-belage
Jedna od istaknutih vrijednosti Nehdžul-belagejeste njena usklađenost sa ljudskim potrebama, problemima i njenim
rješenjima u svim ljudskim društvima kroz sva vremena. Imam ali, a.
s., kao što je rečeno poznaje čovjeka i njegovo stvaranje i
pored svih njegovih kompleksnosti. Sukladno tome:
1) On poznaje sve materijalne i duhovne potrebečovjeka za dostizanja njegove sreće i savršenstva,
2) kao i nedostatke u razvoju i usavršavanjučovjeka,
3) i lječenje njegovih bolova i puteve uklanjanjanedostataka.
Prema tome govori Imama Alija su u stalnom kontaktu sazdravim fitretima i u skladu sa njima; i drugo sa preporukama i ukazivanjem
puteva lječenja očišćava duše. S obzirom da je fitret
ljudi od prvog čovjeka do čovjeka današnjice jednak tako je i
ova knjiga još uvijek lječnih duša.
Imam ali,a. s., u 193. govoru na sljedeći način govori o sredstvima dostizanja
savršenstva i nedostacima čovječnosti:
“On (bogobojazni) blagost prožima znanjem,riječ djelom. Ti vidiš da su nadanja njegova blizu, posrtaji rijetki,
srce skrušeno, duša zadovoljna, obrok jednostavan, vjera sigurna,
strast umrtvljena i srdžba savladana. Od njega se očekuje samo dobro,
i od njega se ne treba bojati zla. Čak ako bi se zatekao među onima
koji su zaboravni, ubrajao bi se u one koji se sjećaju. Ako je među
onima koji se sjećaju, ne ubraja se u one koji su zaboravni. Oprašta
onome koji je bio nepravedan prema njemu. Daje onome ko njemu uskraćuje.
Obilazi onoga koji njega ne obilazi. Govor ružan je daleko od njega,
njegova riječ je blaga, zlo njegovo ne postoji, vrlina njegova je
prisutna, dobro njegovo dolazi, zlo njegovo odlazi. Dostojanstven je tokom
nevolja, strpljiv u nedaćama, zahvalan u udobnosti. Ne čini nepravdu
nad onima koje ne voli i ne čini grijeh radi onoga kojeg voli.
Prihvaća istinu prije nego što mu je donesen dokaz. Ne
upropašćuje ono što mu je dato na čuvanje. Druge ne naziva
imenima pogrdnim. Ne nanosi štetu susjedima. Ne raduje se nesreći
tuđoj. Ne sudjeluje u krivom i ne napušta pravo.”
Također u jednom svom drugom govoru nasljedeći način nas poučava nedostacima usavršavanja i
razvoja:
“U čovjeku ima komad mesa koji je prionuo uz njegasa žilom i najzačudniji je dio u njemu. To je srce. Ono ima spremnicu
mudrosti i ono što je tome oprečno. Tako, ako ono vidi zraku nade –
žudnja ga ponižava. A kada žudnja uzavrije – pohlepa ga razara.
Ako ga razočaranje nadvlada – tuga golema ga ubija. Ako se srdžba u
njemu diže – ljutnja silna se razvije. Ako je ushićeno zadovoljstvom
– zaboravlja biti oprezno. Ako ga strah obuzme – strijepnja ga potpuno zaokup.
Ako se posvuda mir rasprostre – nemarno postaje. Ako zadobije obilje imetka –
imućnost ga tlačiteljem učini. Ako ga nevolja zadesi –
nestrpljenje ga otkrije. Ako ga nagrize oskudica – klonulost ga obuzme. Ako ga
glad napada – slabost čini da malaksa. Ako pretjera u sitosti- težina
trbuha ga muči. Tako, pomanjkanje svako mu je štetno i pretjerivanje
svako ga razara.”
S druge strane vidimo da su riječi Imama Alijapotekle iz srca društva i u vremenu njegove vladavine, sukladno tome on se
u potpunosti posvetio svim aspektima njene bolesti i nedostacima. Znači
dok je čovjeka i društva ono će biti živo jedino uporedo sa
Nehdžul-belagom koja nudi temeljna rješenja njenim problemima.
Sada će mo ukazati na dio društvenih temakojim se ona bavi:
1) Upravljane islamskog društva.
2) Izbor odgovornih i načinu odabiraslužbenika islamskog društva.
3) Izbor sudaca i određivanje njihovih uvjeta.
4) Postavljanje i svrgavanje namjesnika oblasnihpodručja i zapovjednika.
5) Određivanje ovlasti i obaveza skupljačaporeza
6) Spoznaja neprijatelja i izdavanje naredbe zadžihad.
7) Spoznaja dvoličnosti, njihovog pokreta ipredočavanje ispravnog metoda borbe protiv njih.
8) Razumjevanje uvjeta rata i mira.
9) Ispravni metodi snaga branilaca vjere.
10) Opaske o rješavanju ekonomskih problemaogromne zemlje onog vremena i kontrole bazara.
11) Upotreba doušnika unutar zemlje
12) Nužnost budnosti i nadziranja nadpolitičkim, vojnim i propagandnim aktivnostima neprijatelja.
13) O istinskoj vlasti čistoga islama i...
Ukratko, Nehdžul-belaga je knjiga koja je i poredspekulativnog i teoretskog aspekta čovjeka i društva ujedno
usklađena i sa njihovim praktičnim aspektom. Ona se ujedno bavi
pitanjima izgradnje čovjeka i pitanjima rješavanja društvenih
problema.